Prekovremeni rad u Srbiji nastaje kada zaposleni radi duže od ugovorenih 40 časova nedeljno (odnosno najmanje 36 časova, ako je zakonom predviđeno skraćeno puno radno vreme). Iako često potreban u trenucima naglog povećanja posla ili hitnih rokova, on mora biti jasno definisan i vremenski ograničen da bi se sprečile zloupotrebe i zaštitilo zdravlje zaposlenih.
1. Šta se ubraja u prekovremeni rad u Srbiji?
- Svi radni časovi preko ugovorenog punog radnog vremena (36–40 časova nedeljno).
- Dnevno radno vreme najčešće je 8 časova, pa je svako produženje rada iznad tih 8 časova – prekovremeno.
Važno: Prekovremeni rad treba da bude izuzetak, ne pravilo redovnog poslovanja.
2. Uslovi za uvođenje prekovremenog rada
Poslodavac može zahtevati od zaposlenog da ostane duže na poslu samo u sledećim situacijama:
- Viša sila – vanredne okolnosti (npr. havarije, kvarovi i sl.)
- Iznenadni porast obima posla – kada nema dovoljno vremena za organizovanje novog kadra
- Druge hitne okolnosti – potreba da se neplaniran posao završi u kratkom roku
Ako ni jedan od ovih razloga nije ispunjen, zaposleni može da odbije produžetak radnog vremena, a to ne bi smelo biti tretirano kao povreda radne discipline.
3. Maksimalna dužina prekovremenog rada
- Nedeljni limit: Prekovremeni rad ne sme preći 8 časova nedeljno. Dakle, ukupno (redovni + prekovremeni) ne može biti više od 48 sati u jednoj radnoj nedelji.
- Dnevni limit: Ne može se raditi duže od 12 časova dnevno (osmočasovno radno vreme + do 4 sata prekovremeno).
- Zabrana za određene kategorije: Maloletnici, trudnice, dojilje (po nalazu lekara), zaposleni sa skraćenim radnim vremenom zbog rizičnih poslova – ne mogu raditi prekovremeno.
4. Evidencija i obaveštenje o prekovremenom radu
- Evidencija radnih sati: Zakon obavezuje poslodavca da vodi tačnu, dnevnu evidenciju o radnom vremenu i, posebno, o satima provedenim u prekovremenom radu.
- Najmanje 48 sati unapred: Kada to okolnosti dozvoljavaju, poslodavac treba da obavesti zaposlene bar dva dana ranije o nameri da uvede prekovremeni rad.
Bez ove dokumentacije i blagovremenog obaveštenja, prekovremeni rad se može dovesti u pitanje, a radnik bi imao pravo na zaštitu od neosnovanih zahteva za dužim radom.
5. Naknada za prekovremeni rad
Prema Zakonu o radu, zaposleni za rad preko punog radnog vremena ima pravo na uvećanu zaradu od najmanje 26% u odnosu na osnovnu satnicu.
- Osnovica: najčešće je to osnovna zarada (ili minimalna satnica, ukoliko se isplaćuje minimalac).
- Uvećanje: poslodavac može ponuditi i veću stopu od propisanih 26%, ali ne nižu.
Primer: Ako je satnica 300 dinara, prekovremeni sat mora biti plaćen minimum 378 dinara (300 + 26%).
6. Prekovremeni rad vs. preraspodela radnog vremena
Preraspodela radnog vremena znači da poslodavac rasporedi sate tako da u pojedinim periodima zaposleni radi duže, a u drugima kraće, zadržavajući u proseku 40 sati nedeljno (ili manje, ako je predviđeno ugovorom).
- Ovo se ne tretira kao prekovremeni rad, osim ako zaposleni radi duže uz pismenu saglasnost i prelazi prosečne granice definisane zakonom. Tada je poslodavac dužan da taj deo plati kao prekovremeni.
7. Zabrana prekovremenog rada u određenim situacijama
U sledećim slučajevima rad duži od punog radnog vremena nije dozvoljen:
- Poslovi sa skraćenim radnim vremenom (posebno rizični i štetni).
- Teško ili narušeno zdravstveno stanje (dokazano nalazom lekara).
- Zaposleni mlađi od 18 godina.
- Zaposlena žena u trudnoći ili dojilja (uz nalaz da je to štetno po nju ili dete).
Roditelji deteta do tri godine ili samohrani roditelji deteta do sedam godina mogu raditi prekovremeno samo ako lično pruže pisanu saglasnost.
8. Šta ako poslodavac prekrši pravila?
- Novčane kazne: Za nevođenje evidencije, prelazak maksimalnog fonda sati ili neobračunavanje uvećanog dodatka na zaradu – mogu se izreći visoke kazne (stotine hiljada dinara, pa i više).
- Mogućnost radnog spora: Zaposleni kome se ne plati naknada može pokrenuti postupak pred nadležnim organima.
- Inspekcijski nadzor: Inspekcija rada ima ovlašćenja da proveri raspored, evidenciju i obračune zarada, te da naloži ispravke ili kazne poslodavcu.
9. Godišnji odmor i prekovremeni rad
Zaposleni ne može biti pozvan da radi prekovremeno ukoliko je zvanično na godišnjem odmoru. Takođe, nije dozvoljeno „odricanje“ od godišnjeg odmora u zamenu za više plaćene sate, osim ako se ne radi o striktno propisanim izuzecima (kada je otkaz ili krajnji prestanak radnog odnosa u pitanju).
Poštovanje zakonskih okvira i realnih mogućnosti
Prekovremeni rad u Srbiji treba shvatiti kao privremeno rešenje za nepredviđene i hitne situacije u kojima poslodavac ne može drugačije da obavi posao. Poštovanje propisa o maksimalnim nedeljnim satima, vođenju precizne evidencije i uvećanoj isplati ključni su da bi se:
- Izbegle visoke kazne i eventualni sudski sporovi,
- Zaštitilo zdravlje zaposlenih i njihovo pravo na odmor,
- Održala motivacija radnika, jer osećaju da se njihov dodatni napor priznaje i plaća po zakonu.
Ukoliko ne postoji zakonsko obrazloženje (viša sila, nagli rast posla ili kratak rok), zaposleni je slobodan da odbije „produžetak radnog vremena“, a da to ne snosi nikakve negativne posledice po svoj radni odnos. Samo na taj način, prekovremeni rad ostaje mehanizam koji povremeno pomaže kontinuitetu i kvalitetu poslovanja, bez povrede prava zaposlenih.