Godišnji odmor je jedno od osnovnih prava zaposlenog, ali za poslodavca to nije samo pitanje dogovora oko termina. To je pravo koje mora da bude pravilno uređeno ugovorom o radu, opštim aktom, rešenjem, evidencijom i obračunom zarade.
U praksi problem ne nastaje zato što zaposleni ide na odmor. Problem nastaje kada se ne zna koliko dana mu pripada, za koju godinu koristi odmor, da li ima pravo na pun ili srazmerni godišnji odmor, da li je doneto rešenje i kako se obračunava naknada zarade.
Zakon o radu propisuje da zaposleni ima pravo na godišnji odmor, da ne može da se odrekne tog prava i da poslodavac ne može to pravo da mu uskrati ili zameni novčanom naknadom dok radni odnos traje. Izuzetak postoji samo kada zaposlenom prestaje radni odnos, a godišnji odmor nije iskorišćen u celini ili delimično.
Zato godišnji odmor nije stvar dobre volje poslodavca. To je obaveza koju firma mora da ispoštuje, a knjigovođa mora da ima jasne podatke kako bi obračun bio tačan.
Godišnji odmor — kratak odgovor:
- pravo na korišćenje nastaje posle mesec dana neprekidnog rada;
- zakonski minimum je 20 radnih dana za celu kalendarsku godinu;
- u godini zasnivanja ili prestanka radnog odnosa računa se srazmerni deo;
- ako se odmor koristi u delovima, prvi deo traje najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine;
- rešenje se po pravilu dostavlja najkasnije 15 dana pre početka odmora;
- naknada zarade računa se prema prosečnoj zaradi u prethodnih 12 meseci;
- neiskorišćeni dani mogu se zameniti novcem samo kada prestaje radni odnos.
Tabela sadržaja
Toggle- Ko ima pravo na godišnji odmor?
- Koliko dana traje godišnji odmor?
- Srazmerni godišnji odmor
- Kako se koristi godišnji odmor?
- Ko odlučuje kada se koristi godišnji odmor?
- Rešenje o godišnjem odmoru
- Kako se plaća godišnji odmor?
- Zašto plata može da bude drugačija kada zaposleni koristi godišnji odmor?
- Neiskorišćeni godišnji odmor kod prestanka radnog odnosa
- Kazne za poslodavca
- Najčešće nedoumice
- Da li zaposleni može da se odrekne godišnjeg odmora?
- Da li poslodavac može da isplati godišnji odmor umesto da zaposleni ide na odmor?
- Koliko najmanje traje godišnji odmor?
- Da li vikend ulazi u godišnji odmor?
- Da li praznik ulazi u godišnji odmor?
- Šta ako se zaposleni razboli tokom godišnjeg odmora?
- Da li zaposleni posle mesec dana rada ima pravo na pun godišnji odmor?
- Ko odlučuje kada zaposleni koristi godišnji odmor?
- Da li rešenje o godišnjem odmoru mora da postoji?
- Kako se plaća godišnji odmor?
- Za kraj: godišnji odmor nije problem ako je dokumentacija uredna
- Zvanični izvori i datum provere
Ko ima pravo na godišnji odmor?
Pravo na godišnji odmor ima zaposleni koji je u radnom odnosu kod poslodavca. To znači da pravo na godišnji odmor ima zaposleni koji je u radnom odnosu kod poslodavca, bez obzira na to da li radi na određeno ili neodređeno vreme, da li je na probnom radu, sa punim ili nepunim radnim vremenom. Bitno je da postoji radni odnos.
Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca. Pod neprekidnim radom se računa i vreme bolovanja, kao i odsustvo sa rada uz naknadu zarade.
Ovo ne znači da zaposleni posle mesec dana rada odmah može da koristi pun godišnji odmor. U godini u kojoj se zaposlio, najčešće ostvaruje srazmerni deo godišnjeg odmora, u zavisnosti od broja meseci rada u toj kalendarskoj godini.
Zato je kod svakog novog zaposlenog važno da poslodavac odmah ima uredan ugovor o radu, jer se iz njega vidi datum početka rada, radno vreme, osnov zarade i drugi podaci koji kasnije utiču na prava zaposlenog.
Koliko dana traje godišnji odmor?
U svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, ali najmanje 20 radnih dana. Pri utvrđivanju dužine godišnjeg odmora radna nedelja računa se kao pet radnih dana, bez obzira na to kako je zaposlenom raspoređena radna nedelja.
Godišnji odmor može biti duži od 20 radnih dana. Dužina odmora se uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme i drugih kriterijuma koji su utvrđeni opštim aktom ili ugovorom o radu.
Kod utvrđivanja dužine godišnjeg odmora radna nedelja se računa kao pet radnih dana. To je važno zbog računanja odmora, jer se godišnji odmor vodi u radnim danima, a ne kao običan kalendarski period.
Praznici koji su neradni dani, bolovanje i odsustvo sa rada uz naknadu zarade ne uračunavaju se u dane godišnjeg odmora. Ako zaposleni tokom godišnjeg odmora otvori bolovanje, godišnji odmor se prekida za period bolovanja, a zaposleni ima pravo da po prestanku sprečenosti za rad nastavi korišćenje odmora.
Ovo je jedan od razloga zašto poslodavac mora da poveže evidenciju odmora sa dokumentacijom za bolovanje zaposlenog. Ako se bolovanje i godišnji odmor ne evidentiraju pravilno, obračun zarade lako može da bude pogrešan.

Srazmerni godišnji odmor
Srazmerni godišnji odmor se najčešće pojavljuje u dve situacije: kada zaposleni zasnuje radni odnos tokom godine i kada mu radni odnos prestaje tokom godine.
Zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos.
Primer:
Ako zaposleni kod poslodavca ima pravo na 20 radnih dana godišnjeg odmora, a radio je šest meseci u toj kalendarskoj godini, srazmerni deo se računa ovako:
20 dana / 12 meseci × 6 meseci = 10 dana godišnjeg odmora.
Ako je radio tri meseca:
20 dana / 12 meseci × 3 meseca = 5 dana godišnjeg odmora.
Problem nastaje kada obračun srazmernog dela ne daje ceo broj. Zakon o radu propisuje pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mesec dana rada, ali ne uređuje izričito tehniku zaokruživanja dobijenog decimalnog broja. Zato način obračuna treba proveriti prema opštem aktu, ugovoru o radu i važećoj praksi, primenjivati ga dosledno i ne koristiti za umanjenje prava zaposlenog.
Kod prestanka radnog odnosa ovo je posebno bitno, jer se tada proverava koliko je zaposlenom pripadalo dana odmora, koliko je iskoristio i da li postoji neiskorišćeni godišnji odmor za isplatu.
Kako se koristi godišnji odmor?
Godišnji odmor može da se koristi jednokratno, u dva dela ili u više delova, u skladu sa zakonom i dogovorom sa poslodavcem. Ako se koristi u delovima, prvi deo mora da traje najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak se koristi najkasnije do 30. juna naredne godine.
Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem sporazume da ga koristi u više delova. To znači da više delova nije zabranjeno, ali ne može da bude jednostrana odluka zaposlenog.
Zaposleni koji nije iskoristio godišnji odmor zbog porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta ili posebne nege deteta, ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.
U praksi, poslodavac treba da vodi jasnu evidenciju:
- koliko dana godišnjeg odmora zaposlenom pripada,
- koliko dana je iskoristio,
- za koju godinu koristi odmor,
- koliko dana se prenosi u narednu godinu,
- da li postoji neiskorišćeni odmor kod prestanka radnog odnosa.
Bez ove evidencije godišnji odmor postaje problem tek kada dođe obračun zarade, otkaz, inspekcija ili spor sa zaposlenim.

Ko odlučuje kada se koristi godišnji odmor?
Zaposleni može da predloži termin godišnjeg odmora, ali poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora u zavisnosti od potrebe posla, uz prethodnu konsultaciju sa zaposlenim.
To znači da godišnji odmor nije sistem „ja sam rezervisao more, vi morate da me pustite“. Sa druge strane, poslodavac ne može da ignoriše pravo zaposlenog na odmor i da mu stalno odlaže korišćenje bez stvarnog razloga.
Najbolja praksa je da firma unapred napravi plan odmora, posebno ako ima više zaposlenih na istim poslovima. Tako se izbegava situacija da pola firme želi odmor u istom periodu, a posao ne može da funkcioniše.
Kod manjih firmi ovo je još važnije. Jedan zaposleni ode na odmor, drugi otvori bolovanje, treći radi od kuće, a poslodavac tek tada shvati da nema plan zamene. Zato se godišnji odmor ne posmatra odvojeno od organizacije rada, evidencije radnog vremena i obračuna zarade.
Rešenje o godišnjem odmoru
Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora zaposlenom se dostavlja najkasnije 15 dana pre datuma određenog za početak korišćenja odmora. Izuzetno, ako se odmor koristi na zahtev zaposlenog, poslodavac može da dostavi rešenje i neposredno pre korišćenja godišnjeg odmora.
Poslodavac može da izmeni vreme korišćenja godišnjeg odmora ako to zahtevaju potrebe posla, ali najkasnije pet radnih dana pre dana koji je određen za početak odmora.
Kod kolektivnog godišnjeg odmora, poslodavac može doneti jedno rešenje koje obuhvata zaposlene i organizacione delove u kojima rade. Takvo rešenje se može istaći na oglasnoj tabli najmanje 15 dana pre početka korišćenja odmora, čime se smatra da je uručeno zaposlenima.
Rešenje može biti dostavljeno i elektronski, ali ako zaposleni traži pisanu formu, poslodavac je dužan da mu rešenje dostavi i u pisanoj formi.
Rešenje o godišnjem odmoru treba da sadrži osnovne podatke:
- podatke o poslodavcu,
- podatke o zaposlenom,
- godinu za koju se koristi godišnji odmor,
- ukupan broj dana koji zaposlenom pripada,
- broj dana koji koristi konkretnim rešenjem,
- period korišćenja odmora,
- datum početka i završetka odmora,
- pravni osnov,
- potpis ovlašćenog lica.
Ako rešenje ne postoji, poslodavac kasnije teško dokazuje kada je zaposleni bio na odmoru, koliko dana je iskoristio i da li je odmor pravilno evidentiran.

Kako se plaća godišnji odmor?
Za vreme godišnjeg odmora zaposleni ne prima zaradu za rad, jer tada ne radi. On prima naknadu zarade.
Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme godišnjeg odmora.
Ovo je deo koji često zbuni i zaposlene i poslodavce. Naknada za godišnji odmor ne mora uvek da bude ista kao poslednja plata. Ako je zaposleni skoro dobio povišicu, prosek može biti niži jer u obračun ulaze i meseci pre povišice. Ako je zaposleni u prethodnom periodu imao bonuse, stimulacije, uvećanja za prekovremeni rad, rad na praznik ili druga primanja koja imaju karakter zarade, prosek može biti veći.
Zarada se, prema Zakonu o radu, sastoji od zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca, kao što su bonusi i nagrade, kao i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.
U osnovicu za obračun naknade zarade za godišnji odmor najčešće ulaze primanja koja imaju karakter zarade, kao što su:
- osnovna zarada,
- deo zarade po osnovu radnog učinka,
- uvećana zarada,
- minuli rad,
- bonusi i stimulacije ako imaju karakter zarade,
- naknada za ishranu u toku rada,
- regres za korišćenje godišnjeg odmora,
- druga primanja koja se po zakonu, opštem aktu i ugovoru tretiraju kao zarada.
Naknada za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora posebno su važni jer su predviđeni kao prava zaposlenog u okviru naknade troškova, ali nisu izuzeti iz pojma zarade na isti način kao prevoz, službeni put ili terenski troškovi.
Zato se kod obračuna ne sme mešati topli obrok sa naknadom prevoza. Topli obrok i regres za godišnji odmor imaju drugačiji tretman od troška dolaska i odlaska sa rada.
Naknada zarade za godišnji odmor podleže obračunu poreza i doprinosa, jer se tretira kao naknada zarade iz radnog odnosa. Zato se godišnji odmor ne obračunava „ručno od oka“, nego kroz tačan obračun zarade i evidenciju odsustva.
Zašto plata može da bude drugačija kada zaposleni koristi godišnji odmor?
Najčešća zabluda je da godišnji odmor uvek znači istu mesečnu isplatu kao da je zaposleni radio ceo mesec. U praksi, iznos može da varira.
Ako je zaposleni u prethodnih 12 meseci imao povećanje zarade, naknada za dane godišnjeg odmora može biti niža od njegove trenutne zarade. Razlog je jednostavan: u prosek ulaze i ranije niže zarade.
Ako je zaposleni imao bonuse, stimulacije, rad na praznik, noćni rad, prekovremeni rad ili druga uvećanja, naknada za godišnji odmor može biti veća nego što poslodavac očekuje.
U praksi se prosek vezuje za zaradu koju je zaposleni ostvario kod poslodavca kod kog koristi godišnji odmor. Ako zaposleni nije radio svih 12 meseci kod tog poslodavca, obračun se radi na osnovu perioda u kojem je ostvarivao zaradu kod tog poslodavca.
Zato poslodavac treba knjigovođi da dostavi tačan period korišćenja godišnjeg odmora, broj radnih dana, rešenje o odmoru i informaciju da li se odmor odnosi na tekuću ili prethodnu godinu.
Ako poslodavac planira trošak zaposlenog samo kroz neto platu, lako će pogrešiti. Za realan trošak rada uvek treba gledati bruto iznose, doprinose i celu konstrukciju obračuna. Tu pomaže i razumevanje razlike između bruto 1 i bruto 2.

Neiskorišćeni godišnji odmor kod prestanka radnog odnosa
Dok radni odnos traje, godišnji odmor ne može da se zameni novcem. Poslodavac ne može zaposlenom da kaže: „Nemoj na odmor, isplatiću ti dane.“ Takav dogovor nije u skladu sa Zakonom o radu.
Novčana naknada dolazi u obzir samo kod prestanka radnog odnosa. Ako zaposlenom prestane radni odnos, a nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, poslodavac je dužan da mu isplati novčanu naknadu umesto korišćenja odmora. Naknada se obračunava u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora, i ima karakter naknade štete.
Ovo je naročito važno kod:
- otkaza ugovora o radu,
- sporazumnog prestanka radnog odnosa,
- isteka ugovora na određeno vreme,
- odlaska zaposlenog u penziju,
- prestanka rada poslodavca.
Pre konačnog obračuna mora se proveriti koliko dana je zaposlenom pripadalo, koliko je iskoristio i koliko dana ostaje za isplatu. Ako se to ne uradi, firma može da napravi dug prema zaposlenom, a problem se obično vidi tek kada se zatvara radni odnos.
Kazne za poslodavca
Ako poslodavac postupi suprotno pravilima Zakona o radu koja uređuju godišnji odmor, propisana je novčana kazna od 400.000 do 1.000.000 dinara za poslodavca sa svojstvom pravnog lica. Za preduzetnika je propisana kazna od 100.000 do 300.000 dinara, a za odgovorno lice u pravnom licu od 20.000 do 40.000 dinara.
Ako poslodavac ne isplati naknadu zarade u skladu sa zakonom, kazne su još ozbiljnije. Za pravno lice kazna iznosi od 600.000 do 1.500.000 dinara, za preduzetnika od 200.000 do 400.000 dinara, a za odgovorno lice od 30.000 do 150.000 dinara.
To znači da godišnji odmor nije samo „administracija“. To je radnopravna obaveza koja može da napravi ozbiljan problem ako nema rešenja, evidencije i pravilnog obračuna.

Najčešće nedoumice
Da li zaposleni može da se odrekne godišnjeg odmora?
Ne može. Zaposleni ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti poslodavac može to pravo da mu uskrati ili zameni novčanom naknadom dok radni odnos traje.
Da li poslodavac može da isplati godišnji odmor umesto da zaposleni ide na odmor?
Može samo kod prestanka radnog odnosa, ako zaposleni nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično. Dok radni odnos traje, godišnji odmor se koristi, a ne zamenjuje novcem.
Koliko najmanje traje godišnji odmor?
Zakonski minimum je 20 radnih dana u kalendarskoj godini. Opštim aktom ili ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje.
Da li vikend ulazi u godišnji odmor?
Ne, godišnji odmor se računa u radnim danima. Kod utvrđivanja dužine godišnjeg odmora radna nedelja se računa kao pet radnih dana.
Da li praznik ulazi u godišnji odmor?
Ne. Praznik koji je neradni dan u skladu sa zakonom ne uračunava se u dane godišnjeg odmora.
Šta ako se zaposleni razboli tokom godišnjeg odmora?
Ako zaposleni otvori bolovanje tokom godišnjeg odmora, godišnji odmor se prekida za period bolovanja. Po prestanku bolovanja zaposleni ima pravo da nastavi korišćenje odmora.
Da li zaposleni posle mesec dana rada ima pravo na pun godišnji odmor?
Ne po pravilu. Posle mesec dana neprekidnog rada stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora, ali u godini zasnivanja radnog odnosa uglavnom ostvaruje srazmerni deo odmora.
Ko odlučuje kada zaposleni koristi godišnji odmor?
Poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora u zavisnosti od potrebe posla, uz prethodnu konsultaciju sa zaposlenim.
Da li rešenje o godišnjem odmoru mora da postoji?
Da. Rešenje je dokaz kada zaposleni koristi godišnji odmor, koliko dana koristi i za koju godinu. Bez rešenja firma teško dokazuje da je odmor pravilno odobren i evidentiran.
Kako se plaća godišnji odmor?
Za vreme godišnjeg odmora zaposleni prima naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.
Za kraj: godišnji odmor nije problem ako je dokumentacija uredna
Godišnji odmor treba da bude normalan deo poslovanja, a ne izvor nervoze kod poslodavca, zaposlenog i knjigovođe.
Najveće greške nastaju kada se odmor dogovara usmeno, kada se ne vodi evidencija, kada se rešenje pravi naknadno ili kada se naknada zarade obračuna bez provere prosečne zarade.
Ako poslodavac ima jasan ugovor o radu, urednu evidenciju, pravilno rešenje i tačne podatke za obračun, godišnji odmor ne pravi problem. Zaposleni koristi svoje pravo, firma ima dokaz da je postupila pravilno, a knjigovođa može da uradi obračun bez nagađanja.
Zato godišnji odmor ne treba ostavljati za poslednji trenutak. Pre nego što zaposleni ode na odmor, treba proveriti broj dana, godinu na koju se odmor odnosi, rešenje i podatke za obračun zarade.
Zvanični izvori i datum provere
- Zakon o radu — Pravno-informacioni sistem Republike Srbije (čl. 68–76, 114, 274 i 275)
- Obaveštenje Ministarstva za rad za poslodavce u vezi sa godišnjim odmorima
Propisi i rokovi provereni 24. jula 2026. Za konkretan obračun proveravaju se ugovor o radu, opšti akt, rešenja i evidencija zaposlenog.
Problem nastaje kada evidencija korišćenja godišnjeg odmora i obračun naknade zarade ne prate iste podatke. Za proveru odnosa neto, bruto 1 i bruto 2 koristi naš kalkulator zarada, a za tačan obračun naknade zarade, evidenciju odsustva i mesečne obaveze pogledaj naše knjigovodstvene usluge.


